web space | free hosting | Business Hosting Services | Free Website Submission | shopping cart | php hosting
humacka

Stecak
home

Iz BiH po drugi put protjeran 'prijatelj Bosne', fra Ivan Franjo Jukić - ovaj put s novčanice od 1KM

vuk

spacer
Fra Ivan Franjo Jukić
spacerspacer
spacer
Katarina
spacer
citluk_kolo
sp
sp
lindjo
sp
kravice
spsp
sp
smokva
sp
sp
sp
bijelo
sp
krs
spacer
grozd

Sarajevo 28.02.2008.

Do kraja godine Centralna banka BiH će povući novčanicu od 1 KM iz optjecaja. Plaćanje novčanicom od 1 KM u prometu će biti moguće do 31. prosinca 2008. godine. Iz CBBiH objašnjavaju kako do povlačenja dolazi navodno zbog toga što su novčanice od 1 KM zamijenjene dovoljnom količinom kovanica od 1 KM koje su već u optjecaju. link

fra ivan franjo jukić   ivo andrić   ivo andrić

Novčanica od 1 KM ima dvije verzije, RS - Ivo Andrić, FBiH fra Ivan Franjo Jukić. Obje novčanice su stavljene u optjecaj 22. lipnja 1998. Dok će književnik i nobelovac Ivo Andrić i nakon 31.12.2008. za mnoge zasluženo i dalje biti na bh novčanici od 200 KM, fra Ivanu Franji Jukiću neće ostati počast ni na onoj najmanje vrijednoj novčanici.
novčanice i kovanice BiH

Fra Ivan Franjo Jukić, po drugi put ide u progonstvo 2008. kao i daleke 1852. godine. I kao što je svojevremeno Omer paša Latas zasigurno lako smislio opravdanje za utamničenje fra Jukića, tako će mnogi danas, uključujući i Centralnu banku BiH lako pronaći svoja opravdanja. Za života mu je bio grijeh to što je bio fratar, katolik i čovjek koji se ustrajno i bez dlake na jeziku borio za ljudska i narodna prava. Danas mu je, sve su prilike, dovoljan grijeh to što je bio katolički redovnik, a nama katolicima u BiH - to što smo Hrvati. Uzalud što je bio, kako kažu "Prijatelj i prosvjetitelj Bosne", od današnjih vrlih prijatelja Bosne nitko ni riječi o tome. Ni riječ ovim povodom nije izrečena kako od hrvatskih "vikend političara" tako i od onih "sarajevskih"...

Slijedi dio teksta o fra Ivanu Franji Jukiću: fra ivan franjo jukić
Fra Ignacije Gavran: Putovi i putokazi, Sarajevo 1988, str. 82-87. link

Rodio se u Banjaluci 1818, u gradskoj obitelji, od oca zlatara i Klare r. Jurić. Otac ga je poslao u fojnički samostan, gdje je svršio tadašnje gimnazijske nauke i 1833. stupio u franjevački red. Kao mlad svećenik, koncem 1840, određen je u fojnički samostan za kapelana. 1848. postao je kapelan u Varcaru (današnjem Mrkonjić-Gradu)...

Omer paša Latas ga je optužio, držao ga tri i po mjeseca u zatvoru u Sarajevu a onda ga, 1852, bolesna otpremio u Carigard. I tamo je proveo 25 dana u tamnici, dok ga nisu fra Filip Pašalić i Antun Mihanović (pjesnik hrvatske himne) nekako odatle izbavili. Spriječen mu je otada povratak u Bosnu pa je boravio kao kapelan u blizini Đakova. Iscrpljen naporima i zlostavljanjem i teško bolestan, podvrgao se operaciji kamenca i uskoro iza toga podlegao. Po kopan je u zajedničku grobnicu u Beču 1857, prije 130 godina.
omer paša latas

Bio je uman i – prema uvjetima svog školovanja – neobično obrazovan. Bio je (a to nije manje važno) neumorno radin i beskrajno oduševljen za ono što mu je na srcu ležalo kao glavno, kao cilj života: dobro svog naroda, napose u Bosni. Po naravi žestok a po osjećaju plemenit, on se nepokolebivo borio za postavljeni cilj, nije znao za uzmak, niti se mirio s čekanjem, opreznošću, bojažljivošću. Odatle i njegova tragična sudbina!
Ali, odatle proistječe i njegovo veliko djelo! On je pored svoje svećeničke službe, bio učenjak i plodan pisac, sakup ljač narodnih umotvorina, narodni prosvjetitelj i učitelj, te ja vni društveni radnik. Ono što ga osobito ističe jest da je u svemu tome u svom vijeku bio prvi u Bosni.

Od njega potječe prvi zemljopis i prva povijest Bosne (1851). Zemljopis je pisao iz vlastitog zapažanja, tegobno sam prevaljujući ondašnje besputne krajeve ili se služeći pouzdanim izvještajima. Nije imao nikakvih pomagala pa je udalje nosti od mjesta do mjesta određivao satima hoda. Pa ipak, njegovi su podaci pouzdani a danas oni su nam dragocjeni, jer nam govore o stanju kakvo je bilo prije 140 godina. I povijest je pisao prema vrelima, kojih je u ono doba bilo malo objavljenih. O njegovu trudu izrazio se poznati hrvatski povjesničar Vjekoslav Klaić pohvalno i s priznanjem.

On je htio organizirati bosansko književno društvo »Kolo bosansko« ali je ta zamisao propala: nije za to dobio odobre nja. Ipak, uporan kakav je bio, ostvario je jedan dio te zamisli, jer je počeo izdavati prvi bosanski časopis »Bosanski prijatelj« (1850, 1851, 1861). U stvari, on nije bio samo njegov urednik nego gotovo i jedini pisac. I taj časopis, iako prvi u Bosni, stoji na znatnoj visini pa se može mjeriti s drugim ondašnjim časopisima kod nas.

Jukić spada među najznačajnije organizatore školstva u Bosni, u 19. st. Sam je osnovao tri pučke škole (u Fojnici, Docu, Varcaru) a za mnoge dao je poticaje drugim franjevcima da ih osnuju. Brinuo se da se za njih dobave potrebne knjige pa je i sam napisao Početak pismenstva i napomena nauka krstjanskoga a smislio je i način kako se mogu istovremeno poučavati djeca različita znanja i uzrasta. Sam je bio, uz svoje kapelanske dužnosti, učitelj u Varcaru. Zamislio je da se škole zavedu u svako veće naselje u Bosni i da se stvori novčana podloga za njihovo uzdržavanje pa je i sam u tom prednjačio. Škole je smatrao najkorisnijim zalogom budućnosti.

Ako bismo željeli, kao u kakvom žarištu, vidjeti što je Jukić mislio i osjećao, dovoljno bi bilo promotriti njegove »Želje i molbe kristjanah u Bosni i Hercegovini«, dodate nje govom Zemljopisu i poviestnici Bosne. Tu je on, u 28 točaka, stavio što treba u Bosni popraviti, da se kršćani, dotjerani do krajnjeg siromaštva ili ne isele, ili ne poskapaju od gladi, te što treba učiniti da im se vrati ljudsko dostojanstvo i građanska zaštita, da im se dadne od Boga data i od cara priznata sloboda.

Evo, sasvim sažeto, tih točaka!

• »Da se više ne zovemo raja, već građani i državljani!« (t. 1). Ta točka sažimlje ustvari sve druge i poziva se na jed nakost, koju je car proglasio 1839. ali je kršćanin u Bosni i dalje ostao parija ili rob, a ne ponosna, drugima ravnopravna osoba.

• Iz toga slijedi zahtjev da se kršćani zaštite pred sudom, koji je (kako se vidi iz Jukićevih primjera) često bio ruganje pravdi (t. 2, 3, 20).

• Porezi, razne dažbine i globe trli su preko mjere kršća ne pa Jukić traži sada da oporezivanje bude jednako za »Turke« i kršćane, da kršćani svoje poreze sami kupe i predaju ih veziru, da se ukine harač a državna desetina uračuna u porez, da se ukine begluk (besplatni rad begovima) (t. 4, 5, 6, 8).

• Traži se osobna zaštićenost kmeta, da ga gospodar ne diže samovoljno sa zemlje (t. 10) i da trgovina i svi zanati, te služba u vojsci, budu i kršćanima pristupačni (t. 24 i 7). Traži se nadalje sloboda u vjerskim stvarima (t. 15, 16, 17), slobo da zbora i dogovora (t. 27), sloboda iseljavanja (t. 28).

• Prema Jukiću, država treba da preuzme na sebe javne obveze: da plaća činovnike (a ne da se ovi naplaćuju mitom i globama), da popravlja putove i mostove, da uvodi pošte i ostale slične ustanove, neophodne za procvat trgovine i zana ta, da plaća učitelje, da podmiruje trošak transporta vojske i premještanja državnih činovnika, da uvede državnu tiskaru i za kršćane, da daje državne stipendije i kršćanskim učenici ma (t. 21, 13, 18, 12, 14, 19).

• Državne naredbe treba da se izdaju na narodnom jeziku, jer ni bosanski muslimani (izuzev rijetkih pojedinaca) ne razumiju turski; zemaljski prihodi i troškovi treba da se javno saopće narodu (t. 26, 25).

Ovi smioni zahtjevi bili su jedan od velikih razloga njegove tragične sudbine: da bude bačen u tamnicu i prognan iz vlastite zemlje i da propa ti teške muke, koje je opisao u svom dirljivom i lijepom Puto vanju iz Sarajeva u Carigrad. Jukić je svjestan da je slobodan čovjek pa se tako uspravno i dostojanstveno i drži pred sva kim – i pred austrijskim, i turskim, i crkvenim vlastima. Ta ko je u biti postupio i njegov junak Mijat Tomić ali preko mušice na puški; nasuprot tome, Jukić je goloruk, oboružan samo svojim uvjerenjem, stao pred predstavnike moći i u Bosni, i u Carigradu, i tražio ljudska prava za svoj narod.

Bilo je mnogo pristalica ilirskog pokreta, ali je Jukićev rad možda najsvestraniji, njegov zanos najčišći, njegovo svjedočenje životom za vlastito uvjerenje najneosporni je i izaziva duboko poštovanje.
Fra Ignacije Gavran
Povratak na vrh

spacer
spacerspacer
guverner
spacer
neretva
spacer
tetovaza
sp
sp
sp
ljubuski
sp
spacercovjecja
sp
prenj
sp
tresnja
sp
vjetrenica1
sp
sp
spcrno
sp
sipak
sp