web space | free website | Business WebSite Hosting | Free Website Submission | shopping cart | php hosting
humacka

Stecak
home

Musa Ćazim Ćatić - pjesme

stećak

spacer
Fra Ivan Franjo Jukić
spacerspacer
spacer
Katarina
spacer
citluk_kolo
sp
sp
lindjo
sp
kravice
spsp
sp
smokva
sp
sp
sp
bijelo
sp
krs
spacer
grozd

HERCEG-BOSNI

Herceg-Bosno, majko moja mila,
Sliko raja, slavo srca moga!
Ponizno se moja klanja vila
Pred podnožjem velicanstvu Tvoga.

I u žaru beskrajne ljubavi
Pjesmom svaki cjelivam Ti kraj;
Tvome polju, kršu i dubravi
Nudjajuci topli zagrljaj.

O, Tvoje je ponosito stijenje:
U njemu se živi krije plam.
Ono naše sveto je znamenje,
Ono naše ljubavi je hram!

Na njemu nam slavna prošlost sniva:
Cilik puške i handžara zvek;
Al" vilinsko još se kolo vije
Uz narodne naše pjesme jek.

S Tvoje grude svaka mila travka
Prica Tvoga velicanstva sjaj;
Krvlju svojih junackih sinova
Ti si svaki natopila kraj.

Sveta mi je povjesnica Tvoja,
K"o i Tvoga plavog neba krug;
O, ljubim Te, domovino moja,
Ljubim Tvoju livadu i lug!

Ljubi mi Te svaki kucaj srca
I duše mi svaki topli dah,
I pod hladnim ljubit ce Te grobom
Moj mrtvacki pepeo i prah!

Musa Ćazim Ćatic, 1905. god

SLOBODI

Raj nije bašta cvjetna, ni napjev ptice male,
Raj nije ljubav sretna nNi dvori puni blaga -
Oh, to su samo šale: Raj je - sloboda draga!

Kemal

Slobodo slatka i draga, najljepša edenska vilo,
Kojoj na čelu vazda trepti sunca sjaj,
Što srce čovjeku grije i ptici snaži krilo,
Da zraka talasom pliva ko laki uzdisaj!

Ti čudotvorja si puna ko štaka kojom Kelim
Na valu bučnog Nila krvav je stvarao plam,
A ti si bijela ruka pod čijim cjelovom vrelim
života znak je davo i tvrdi sinajski kam.

Kud tvoja kroči noga, tu miris-cvijeće cvati,
U hladu tvojih krila vječit caruje dan; _
Bogalj i silni gavan ime ti zvijezdama zlati -
I kada o tebi sanja, najslađi to mu je san.

Za te je, slobodo sveta, u termopilske klance
Hrlio u krilo smrti spartanskog ponosa cvijet,
Kadno je perzijski despot u teške okovo lance
Snažne duhove pontske, htijući satrti svijet.

I slavni djedovi moji tako su ginuli za te,
Na tvom braniku vazda prsa im bijahu zid;
Ah, ti si grlila nekad moje čelik-Hrvate
I svojom oštrila rukom mačeva njihovih brid.

Na ravnom Duvanjskom polju ti alem-krunu splete
Našemu prvom kralju, oj zlatni sance moj!
Najdraži to mi je listak povijesti nase svete,
Jer tada Hrvat vitez u svom bijaše svoj.

Željezna njegova ruka bezbrojne vojske svlada,
Pred njom je narode mnoge hvatao trepet i strah,-
I gordi mletački lav je plačao harač nam tada,
Prijestolju našem sjajnom ljubeći podnožja prah.

I naše plovljahu lađe pučinom Adrije plave,
U mednoj hrvatskoj rijeci s njima se orio poj
Hrabrih mornara nasih što ih je put bajne slave
Vodio kroz strašnu buru lik arhanđeoski tvoj.

Ah, to je davno bilo! Stoljeća prođoše mnoga
I tamnim prekriše plaštom tvojih nam stopa trag:
Kad je med krvnom braćom prestala carevat sloga,
Zlobni je Arapov unuk na rodni kucn'o nam prag.

I tada, slobodo zlatna, njegova prljava ruka
Med nama iskopa tebi dubok i leden grob -
I od tog kobnog časa do danas u moru muka
Hrvatski narod je bio - tuđa sluga i rob.

I sada jedan ga dušman ognjenim bičem prži,
Poput vampira pijuć znoj mu toplu i krv;
Dušmanin drugi i sad mu viš glave handžar drži
S osmijehom punim zlobe, spreman komadat strv.

Al zlatno doći će doba kad će hrvatske svijesti
Na našem ognjištu opet zabuktat žarki plam -
I ti ćeš s hrvatstva dragog teške okove stresti,
A složna braća tebi zidat ce veleban hram.

Ah, ja ću možda tada u hladnom grobu biti
Ali ću osjećat opet tvoj životvorni dah;
Slobodo, tebi u slavu himnu će viti
Na nebu duša moja i mrtvi pod zemljom prah!

Musa Ćazim Ćatic, 1908.

BOSNI

Ponosna je Bosna moj zavičaj mili,
Tu je sunce žića granulo menika,
Djedovi su moji za nju krvcu lili,
Njojzi bit ću i ja čelenka i dika.

Povrh nje su vijenci prohujali burni,
Mnogo nas je ljutih sapinjalo jada,
Oblaci se i sad nad njom kupe tmurni,
Ali Hrvat jošte bori se i nada.

O predrago ime! Hiljadu je ljeta,
Što kraljevskim sjajem ponad Duvna sinu,
Ali makar sudba zadesi nas kleta,
Ti nam spase ponos, prava i starinu.

Dok svetinje ove Hrvat čuva svoje
Nikada ga sila uništiti ne će —
Čisto i presjajno — kao sunce što je —
I njemu će sinut sunce stare sreće.

Moje mlado srce taj već časak sluti.
Bez muke i znoja — znadem ne će doći.
Zato treba radit i ne počinuti
I kroz oštro trnje makar bilo proći.

Oj, premili rode! Tebe teško boli
Što nevjeru s bijede ti pretrpje mnogu,
Al ja baš te volim, što si bijedan toli
I jer žićem cijelim tebi pomoć mogu.

Raditi ću za te i slobodu tvoju,
U sreći ću tvojoj plaću tražit trudu,
Uklanjat se ne ću ni muci ni znoju,
Ma okupo njime tvoju svetu grudu.

Postojbino draga Mladena i Tvrtka!
Hrvatstvo mi tvoje baštinstvo je sveto.
Ah, neka je samrt i teška i gorka,
Za spas tvoj i sreću — mog života eto!

Musa Ćazim Ćatic, Sarajevo, 1914.


Povratak na vrh

spacer
spacerspacer
musa ćazim ćatić
spacer
neretva
spacer
tetovaza
sp
sp
sp
ljubuski
sp
spacercovjecja
sp
prenj
sp
tresnja
sp
vjetrenica1
sp
sp
spcrno
sp
sipak
sp