web space | website hosting | Business Hosting | Free Website Submission | shopping cart | php hosting
humacka

Stecak
home

Vulgarizacija stećaka

Preuzeto iz: Status, broj 10, jesen 2006. (Magazin za političku kulturu i društvena pitanja)
Prof. Radoslav Dodig

pocitelj

Kosaca
spacer
maslina
spacerspacer
kadulja
spacer
Katarina
spacer
citluk_kolo
sp
daorson
sp
lindjo
sp
kravice
sp
nosnja_prenj
sp
lindjo
sp
smokva
sp
krs_slojevi
sp
vjetrenica2
sp
bijelo
sp
krs
spacer
grozd

Vulgarizacija stećaka

Bosanska svakodnevica
Uzurpacija stecaka kao iskljucivoga bosanskoga spomenika
Muhamed Filipovic
Najviše stecaka - u Hercegovini
Motivi na steccima
Ljiljani na steccima
Humski bilig
LIteratura

Ako bismo slijedili etnološke i povijesne postulate, onda bi bilo uputnije rogobatan naziv bosanski stećak zamijeniti ispravnim hercegovački stećak, ili pak arhaičnijim humski bilig

Bosanska svakodnevnica

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici stećci postali su zadnjih godina u bošnjačkoj interpretaciji ideogrami varljive samoidentifikacije. I ne samo to, prečestom njihovom eksploatacijom u panbosanskom kontekstu, došlo se do povijesne, kulturološke i medijske vulgarizacije stećaka. U hiperprodukciji bosanske svakodnevnice pojavljuju se na suvenirima, igračkama, amblemima i na naslovnicama pjesmarica i udžbenika. Kreatori kamenoga mitskoga proizvoda odreda su sveučilišni profesori – povjesničari, filozofi, politolozi. Dovoljno je zaviriti u novine, pogledati televiziju, poslušati radio ili surfati internetskim stranicama. Autor feljtona ‘’Historija novinarstva i medija u BiH’’ prof. dr. Šemso Tucaković tvrdi: ‘’Poznati bošnjakluk, dakle patriotizam (podcrtao R. D.) nadahnjivao je autore tekstova na stećcima. Srednjovjekovni stećci, koji su kao nadgrobni spomenici postojali samo u srednjovjekovnoj Bosni, gdje je bogumilsko stanovništvo većinsko, bili su svojevrsni mediji komuniciranja. Ti mramorovi su ujedno svjedoci o hiljadugodišnjoj povijesti Bosne i njene bogate pismenosti’’1. Autor drugoga feljtona ‘’Bosanci, Hercegovci i ljiljan’’ prof. dr. Enver Imamović, raspredajući o ljiljanu kao motivu na stećcima, novcu i grbovima, piše: ‘’U Bosni je ljiljan korišten kao umjetnički motiv stotinama godina prije pojave evropskih dinastija. U srednjem vijeku njegov motiv je toliko upotrebljavan da je u pravom smislu postao zaštitnim znakom bosanskog naroda’’. 2Hercegovački književnik Ivan Kordić (Blizanci, Čitluk,1945.) dobio je 2006. nagradu Društva pisaca BiH zvanu Bosanski stećak. Na internetskoj stranici Društva pisaca BiH stoji da je književno priznanje “Bosanski stećak 3 ustanovljeno 1999. kao svojevrsni simbol zemlje Bosne, njezine postojanosti i simbol svake vrijednosti”. Povratak na vrh

Uzurpacija stećaka kao isključivoga bosanskoga spomenika

A kad smo kod interneta na jednoj stranici o Sarajevu, glavnom gradu BiH, netko jekarta povjesničario u stilu: ‘’Stećci su autohtoni srednjevjekovni nadgrobni spomenici, ukrašeni plastičnim prizorima iz života, lova, viteških turnira i natpisima bosančicom, domaćom varijantom ćirilićnog pisma. Stećci su spomenici i čuvari tajne jednog danas zagonetnog i nerasvijetljenog vremena bosanske istorije. Čuvari tajne, ali i ključevi za njeno otkrivanje, za dešifrovanje i onog davnog i ovog današnjeg bosanskog čovjeka’’. 4 Predsjednik međunarodnoga foruma ‘Bosna’ dr. Rusmir Mahmutćehajić, profesor primijenjen fizike i islamske fenomenologije na Sveučilištu u Sarajevu (natuknica iz ‘’Foruma Bosne’’, 9-10, 2000., 362.), inače rođeni Stočanin, poetizira u predgovoru pjesničke zbirke ‘’Kameni spavač’’, pjesnika Maka Dizdara: ‘’Stećci još uvijek određuju prostorni, kulturni i vjerski lik Bosne. To je glas Bosne, skriven iza tajanstvenih znakova isklesanih na stećcima’’. 5 Gornji primjeri, ovlaš pokupljeni s medijske bosanskohercegovačke scene novijega datuma, govore o uzurpaciji stećaka kao isključivoga bosanskoga spomenika, u njegovoj pojavnosti, simbolici, vjerskoj i etničkoj vertikali, jer zna se tko su čuvari i promotori ‘’bosanske istorije’’: Bosanci, zvani u srednjem vijeku ‘’Dobri Bošnjani’’. A od Bošnjana do Bošnjaka malen je korak – prvo lingvistički, potom nacionalistički. Nameće se, stoga, ponavljanje lekcije o fenomenu stećaka, kako bi se sa njih skinule zablude bosanske i bogumilske provenijencije. A one sežu još od vremena velikoga maga, koji je znao paliti i gasiti svjetlo u balkanskoj krčmi – Miroslava Krleže. On je panegirično napisao o stećcima čitav serijal: “Bosna je bila refugium haereticorum zapadnoevropskog manihejskog svijeta. Sjedište manihejskog antipape i moralno intelektualni centar albigenskog otpora poslije pada Provance. Ovi bosanski nadgrobni spomenici koji nam poganski prkosno govore o životnim radostima, o plesovima, o ljepotama lova životinja i bilja očit su dokaz jakog artističkog i moralnog nonkonformizma koji je trajao stoljećima”. 6 (Slika 1. Rasprostranjenost stećaka u BiH)

Povratak na vrh

Muhamed Filipović

Na istoj mitološkoj matrici nastavio je i Muhamed Filipović u svom više razvikanom negotunjo analitičkom eseju Bosanski duh u književnosti – šta je to?: “Bosna, naime, nema svoga mita i svoje mitologije. Svi pokušaji da se stvori takav mit, npr. višestruki pokušaji da se stvori bogumilski mit, ostali su bez rezultata”. 7 Tim putem kreće i dalje mlada bošnjačka rekonkvista, pokušavajući egzotičnim tvrdnjama, u stilu copy and paste, revitalizirati bogumilsko-bošnjački mit o stećcima kao ekskluzivnoj bosanskoj pojavi. Prema recentnim arheološkim i povijesnim istraživanjima na 3.162 lokaliteta evidentirano je 69.356 stećaka. Međutim, oni nisu ekskluzivno bosanskohercegovački fenomen, jer su zabilježeni na području četiriju zemalja: Bosna i Hercegovina 59.593 primjeraka (86 posto), Hrvatska 4.447, C. Gora 3.049 i Srbija 2.267 primjeraka. 8 Stećci su nastali u vremenu od kraja 13. st. do početka 16. st. Dakle, teritorij njihove rasprostranjenosti mnogo je veći od teritorija djelovanja Crkve bosanske (Ecclesia Bosnensis). 9 Povratak na vrh

Najviše stećaka - u Hercegovini

Još je Vladislav Skarić 1931. zaključio da bogumilsko obilježje stećaka pobija činjenica da ihkriz1 najviše ima u Hercegovini, i to u Mostarskom okrugu – preko 20.000. Među hercegovačkim općinama najviše stećaka imaju Nevesinje i Konjic, preko 3000 primjeraka. U Hrvatskoj najviše ih ima Sinj, oko 1.313. 10  Prvi istraživač stećaka nakon II. Svjetskoga rata Alojz Benac razlikuje dvije umjetničke škole u njihovoj produkciji. Središnje mjesto zauzima Hercegovina, gdje se kao najvažnija ishodišna točka može označiti okolica Stoca. Druga škola, znatno uža i siromašnija, ograničena je na istočnu Bosnu oko Ludmera. 11 On piše: “Hercegovina je daleko najbogatije područje i s umjetničkim ostvarenjima na stećcima. U istočnoj Bosni nema scena, nema razigranosti ni mašte. Na spomenicima vlada mir, kao odraz beskrajne tišine u stoljetnim bosanskim šumama’’. 12 Južna, jadransko-mediteranska klesarska škola, slijedi tradicije romanike i gotike s mnogim elementima i sadržajima zapadnoeuropskih umjetničkih pravaca. Što se tiče oblika stećaka, među njima najviše je ploča odnosno sanduka, ali nije zanemariv broj sljemenjaka, pa i onih u obliku križeva, kojih je 336. 13 Ipak, najviše pomnje izazivaju reljefi, ukrasi i simboli na stećcima. Statistički je utvrđeno da je ukrašeno svega 6000 stećaka, njih 9 posto (slika 3. križ, najčešći simbol na stećcima) Povratak na vrh

Motivi na stećcima

Motivi se mogu svrstati u više kategorija: bordure, astralni motivi, križevi, biljni motivi, oružje,kriz životinje, ljudi i dr. Najbrojnije su bordure i astralni motivi, a od pojedinačnih najviše ima zvijezda (rozeta), a potom križeva. 14 Križeva ima na 900 primjeraka stećaka, raznih oblika: grčki, latinski, Andrijin križ, malteški, tau, antropomorfni. 15 Pojedini križevi s pticama (golubovi) podsjećaju na romaničke kršćanske motive, ali svojom stiliziranošću upućuju na gotičke inačice križeva na stećcima. 16 “Sama pojava stećaka i likovna ostvarenja na njima ne idu u prilog bilo koje dualističke vjeroispovijesti. Dualisti su svoje pokojnike pokopavali u šumama, na neobilježenim mjestima. Pravi dualisti, katari, ne veličaju ljudsko tijelo nego jedino duh”, pisao je Marko Vego. 17 Mnoge nekropole stećaka leže upravo oko ruševina istodobnih crkava, pa stećci u biti slijede crkvenu arhitekturu, primjerice lukove i arkade, predstave ljudskih, pa i svetačkih figura (Sv. Juraj, Sv. Kristofor). Dobro poznate predstave likova s uzdignutom rukom na Radimlji kod Stoca Vego je tumačio kao “pokojnika iz višega reda koji se molitvom obraća Bogu”, 18 a M. Palameta kao lik Sv. Vida. 19 U svakom slučaju, kao fantastični, da ne kažemo dječji konstrukt, zvuči tvrdnja E. Imamovića “da je podignuta ruka na stećku drevni bosanski pozdrav”. 20 Širok repertoar motiva na stećcima refleks je vjerske kršćanske ikonografije: Loza i grožđe podsjećaju na simboliku Isusovih riječi: “Ja sam istinska loza, a moj otac je vinogradar”, ptice, jeleni i konji mogu simbolizirati selidbu pokojnikove duše, udubljenja (kamenice) na stećcima najvjerojatnije su služile za stavljanje svijeće ili ulja pokojniku u spomen, rozete (ruže) starokršćanski su simboli još od kasne antike i sl. 21 . (Slika 4. Nekropola Radimlja - Stolac - Sveti Vid na križu) Povratak na vrh

Ljiljani na stećcima

Zanimljiv je prikaz ljiljana na stećcima, koji se javlja na 120 primjeraka. 22 Treba li naglašavati da ne samo E. Imamović, već i mnogi bošnjački kovači mitova i tragači romantične prošlosti, u ljiljanima vide poseban bošnjački bi ljeg, pače još od antičkih vremena? 23 Ljiljane susrećemo prije stećaka na predromaničkim sarkofazima u crkvama u Kaštelima, Tkonu i Pašmanu, te na čuvenoj škrinji Sv. Šimuna u Zadru. 24 Najviše predstava ljiljana ima u imotskoj krajini i zapadnoj Bosni, a stiliziranih u okolici Duvna i Kupresa. Rijedak je u središnjoj i istočnoj Bosni. 25 Istražujući imotske i sinjske grobove pod stećcima arheolozi su utvrdili da je motiv ljiljana čest na zlatarskim proizvodima: na prstenju i ukrasnim pločicama oko Cetine i Knina. 26 M. Wenzel u predstavama ljiljana, koje ona naziva krin (Fleur- de-lys), vidi glavni motiv kršćanske ikonografije, koji je, u kombinaciji sa sabljastim listovima, poistovjećivan s Kristovom mukom. Međutim, ona tvrdi da je na stećcima vjerojatnije perunika (iris) nego ljiljan. 27 Poznato je, naime, da se u heraldici ljiljan razlikuje od onoga u prirodi. Prema francuskoj terminologiji fleur de lys kao grbovni simbol ima veliku simetričnu stilizaciju. S druge strane ljiljan kao cvijet simbol je Djevice Marije i glavni amblem francuskih kraljeva (Lilium candidum). 28 Ljiljana ima više od stotinu vrsta. Osim bijeloga ljiljana (Lilium candidum) poznat je i zlatni ili divlji ljiljan (Lilium martagon, Turban lily, Türjenbund-Lilie). 29 Povratak na vrh

Apsolutno je pretjerivanje i nebulozno snoviđenje E. Imamovića koji tvrdi “da ljiljanov cvijet anzuvincipredstavlja osnovno obilježje srednjovjekovne bosanske države”, “da se može smatrati autohtonim bosanskim simbolom”, i da je “u Bosni ljiljan korišten kao umjetnički motiv stotinama godina prije pojave evropskih dinastija”. 30 Tko imalo poznaje heraldiku zna da su francuski kraljevi odabrali ljiljan kao svoj simbol, smatrajući da je ljiljan krajem 5. st. s neba polsan kralju Klodvigu. Već je Louis VII (1137- 1180) rabio ljiljan na svojemu pečatu i novcu. 31 On se javlja znatno kasnije u insignijama bosanskih vladara. Nema ga u pečatu bana Matije Ninoslava (1240.), niti na novcu bana Stjepana Kotromanića (1322.). U početku novac bana Tvrtka (1365.) ima na reversu Isusa koji stoji, kasnije se pojavljuju i ljiljani, ali se numizmatički ustaljuju tek za kralja Tvrtka II. (1420.-1443.). Isto tako dobro je znano da su stilizirani ljiljani obiteljski grb francuske grofovske dinastije Anjou (Anžuvinci). Kada je 1301. Karlo I. Robert postao ugarsko-hrvatski kralj, Bosna se u drugoj polovici 14. st. počinje heraldički uklapati u grbovni sustav Archiregnum Hungaricum. 32 Istina, ne treba zanemariti mišljenje da se nanagrada srednjovjekovnim grbovima, ergo i na stećcima, umjesto ljiljana može nalaziti predstava perunike (Iris pseudacorus). 33 Perunika (prema Perunu, bogu iz slavenske mitologije?) bila je važna biljka u antici, njome su Iliri trgovali s Grcima. U staro doba ima pridjev illyrica, koji u kasnijoj sistematizaciji postaje vrsta Iris germanica. Na Sredozemlju može se često susrestiupravo ta vrsta, koja je na Balkanu poznata i pod imenima bogiša, mačinac, sabljarka, sabljica, špade u Istri i leluja (ljeljuja) u kajkavaca. 34 Sažimajući navedeno, jasno je kako su stećci, ne samo u množinskom već i u simboličnom smislu, hercegovački fenomen. Oni obilježavaju kršćanske srednjovjekovne grobove, sa simbolima na kojima se osjeća snažan utjecaj romanike i gotike, u kojima dominira kult smrti i čovjekovo uskrsnuće, bez ikakvih heretičnih primjesa. Isto tako niti jedan natpis na stećcima (od njih 384) nema formulaciju koja bi se mogla odnositi na heretično učenje (Slika 5. Anžuvinski grb sa Sicilije; Slika 6. Pjesnička nagrada "Bosanski stećak). Povratak na vrh

Humski bilig

Ako bismo slijedili etnološke i povijesne postulate, onda bi bilo uputnije rogobatan nazivbosanski stećak zamijeniti ispravnim hercegovački stećak, ili pak arhaičnijim humski bilig (Naziv kamik nije se ustalio, unatoč upornom pisanju K. Kužića 35). Na tom tragu Društvo pisaca BiH moglo bi književno priznanje, ako se žele pozivati na bosanstvo i tradiciju, nazvati bosanski nišan. Povratak na vrh

Radoslav Dodig, rođen 1954. u Ljubuškom, završio Filozofski fakultet, zaposlen u Mostaru. Član Hrvatskoga arheološka društva, Hrvatskoga filološkoga društva i urednik u biblioteci “Stećak” nakladničke kuće ZIRAL u Mostaru. Objavljuje radove u stručnim časopisima, te kolumne i komentare u dnevnim novinama.
Povratak na vrh

LIteratura:
1.Oslobođenje, 23. 5. 2006., 28. Povratak
2. Oslobođenje, 30. 4. – 1. 5. 2006., 19.Povratak
3. R. Dodig, Hercegovcu bosanski stećak, Slobodna Dalmacija, 27. 5. 2006., 13.Povratak
4. http://www.sarajevo.ba/ba/bastream.php?kat=115, 23. 8. 2006. Povratak
5. R. Dodig, Izujedan po bosanski, Slobodna Dalmacija, 3. 7. 2006., 8. Povratak
6. M. Krleža, Bogumilski mramorovi, Eseji V, Sabrana djela 23, Zagreb, 1966., 239-246.Povratak
7. M. Filipović, Antologija bošnjačkog eseja XX vijeka, Alef, Sarajevo, 1996., 144-146.Povratak
8. Š. Bešlagić, Lekiskon stećaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004., 14. Povratak
9. N. Miletić, Stećci, Beograd-Zagreb-Mostar, 1982., 19; Bešlagić, o.c., Povratak
10  Š. Bešlagić, Stećci – kultura i umjetnost, V. Masleša, Sarajevo, 1982., 68. Povratak
11 A. Benac, Stećci, Jugoslavija, Beograd, 1967., VIII. Povratak
12 Benac, o.c., XIII. Povratak
13 Bešlagić, Leksikon, 84. Povratak
14 Bešlagić, Leksikon, 15. Povratak
15 Miletić, Stećci, 60. Povratak
16 M. Palameta, Odjeci gotike na stećcima, Status, 2, Mostar, 2004., 133.Povratak
17 Patarenstvo u srednjovjekovnoj Hercegovini u svjetlu likovnih ostvarenja na nadgrobnim spomenicima, Most 17-18, Mostar, 1978.,115. Povratak
18 M. Vego, o.c., 127. Povratak
19 Kršćanska likovnost na stećcima s Radimlje, Hercegovina 16-17, Mostar, 2002./2003., 47. Povratak
20 E. Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva, Međunarodni centar za mir, Sarajevo, 1995. Povratak
21 M. Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima, V. Masleša, Sarajevo, 1965., passim; M. Vego, o. c., 122-135. Povratak
22 Bešlagič. Lekiskon, 90. Povratak
23 E. Imamović, Korijeni, 226. Povratak
24 Š. Bešlagić, Stećci – kultura, umjetnost, 217. Povratak
25 Bešlagić, leksikon, Povratak
26 V. Kovačić et al., Ričice: nekropole stećaka, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, Split, 1983., 42-43. Povratak
27 Wenzel, o.c., 163. Povratak
28 O. Neubecker, Heraldry: sources, symbols and meaningg, Tiger Books, London, 1997., 132. Povratak
29 Č. Šilić, Šumske zeljaste biljke, Svjetlost, Sarajevo, 1977., 168. Povratak
30 Imamović, o.c., 381. Povratak
31 Neubecker, o.c.,132. Povratak
32 Vidjeti šire o tome S. M. Džaja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, II. izdanje, ZIRAL, Mostar, 1999., 191-195. Povratak
33 Neubecker, o.c., 132. Povratak
34 N. Vajs, Hrvatska povijesna fitonimija, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2003., 360-361. Povratak
35 Prilog poznavanju srednjovjekovnih poljodjelskih ratila i drugog seljačkog alata prema njihovim prikazima na zagorskim kamicima, Ethnologica Dalmatica, vol. 8, split, 1999., 175., bilj. 1.). Povratak



Povratak na vrh

Vlatko
spacer
More
spacer
kamen
spacer
rama
spacer
neretva
spacer
tetovaza
sp
dupin
sp
cancara
sp
ljubuski
sp
spacercovjecja
sp
prenj
sp
tresnja
sp
vjetrenica1
sp
gomila
sp
spcrno
sp
sipak
sp